BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Župe Uznesenja BDM Stenjevec - ECPv5.1.5//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Župe Uznesenja BDM Stenjevec
X-ORIGINAL-URL:https://www.gospastenjevecka.hr
X-WR-CALDESC:Events for Župe Uznesenja BDM Stenjevec
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20260101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;VALUE=DATE:20260427
DTEND;VALUE=DATE:20260428
DTSTAMP:20260412T215935
CREATED:20160829T202021Z
LAST-MODIFIED:20260405T195821Z
UID:173-1777248000-1777334399@www.gospastenjevecka.hr
SUMMARY:Blažena Ozana Kotorska
DESCRIPTION:Ozana Kotorska rođena je 25. studenoga 1493.g.\, u selu Relezi u Crnoj Gori. Na krštenju je dobila ime Katarina\, a prezivala se Kosić. \nJedan životopisac – dominikanac o. Serafin Razzi – piše ovako: “Roditelji su joj bili kršćani\, ali raški pravoslavci\, koji se u mnogim stavovima ne slažu s Rimskom Crkvom.”… Bili su to čestiti\, siromašni seljaci\, kojima je malo stado ovaca bila sva imovina. Njezini suvremenici govore da je Katarina bila djevojčica izvanredne tjelesne ljepote\, ali u tom se lijepom tijelu krila još ljepša duša\, blaga\, čedna\, prijazna i nevina. Prvi posao koji je obavljala bio je pastirski. U gorskoj je prirodi tada doživljavala ljepotu stvorenja. \nBog je djevojčicu Katarinu Kosić odabrao za sveticu. Njezinoj nevinoj duši želio je da se u većoj mjeri objavi\, i povuče je za Sobom. Zato joj je na paši dao da ugleda Isusa\, najprije kao Dijete\, a zatim kao Patnika na Križu. Viđenje je u njoj ostavilo silan dojam\, ali ne samo to već i neodoljivu želju da pođe u Kotor i ondje vidi one lijepe slike Isusove\, o kojima joj je majka pripovijedala. Roditelji su se tome usprotivili\, jer su se bojali da im kći ondje ostane. No\, ona nema mira. Vuče je tamo dolje u biskupski grad neka nepoznata Sila. Kad joj je otac umro\, majka je popustila\, pa tako 1507. g. djevojčica Katarina u 14. godini života zauvijek ostavlja roditeljsku kuću\, te se preselila u Kotor. \nJedan Ozanin\, kako će se kasnije nazivati – životopisac\, lijepo kaže\, da je prvu duhovnu formaciju primila u Božjoj prirodi\, a drugu će primiti u gradu Kotoru – i tako postati njegova najodličnija građanka\, njegov ponos. Ondje bi primljena u kuću plemenitog građanina Aleksandra Buca. Njegova dobra i pobožna žena postade Katarini kao druga majka. Poučila ju je o katoličkoj vjeri i privela sakramentima. Djevojka je sve to primala žarom prave kršćanke\, a uz izvanrednu pobožnost resila ju je i velika ljubav prema siromasima. Imala je osjetljivo srce za njihove patnje i pomagala im je koliko je mogla. O njezinoj velikoj dobrotvornosti svjedoče i legende koje su se oko toga splele. \nJednoga je petka Katarina slušala potresnu propovijed kako su Isusa uhvatili i mučili. Te su riječi snažno pale u njezinu dušu\, te ona odlučuje da će za ljubav Kristu provoditi život takozvanih “zazidanih djevica”\, kakvih u Kotoru u ono doba već bijaše. One su živjele u prizemnim isposnicama 2 metara visokim\, 3 metara širokim i dugačkim\, koje su se obično nalazile uz crkvu\, s otvorom prema svetištu crkve. Pod duhovnim vodstvom franjevca Tome Grubonje i na savjet dominikanskog provincijala Vinka Buca\, koji će kasnije biti njezin ispovjednik\, Katarina je godine 1514. dobila dopuštenje od kotorskog biskupa Tripuna Bizantija da smije živjeti kao “zazidana djevica”. \nU međuvremenu je postala i dominikanska trećoredica\, obukavši njihov habit i dobivši novo ime Ozana. To je uzela na uspomenu jedne dominikanke u Mantovi\, koja je ondje umrla na glasu svetosti. \nOzana je provela 7 godina u ćeliji uz kapelu sv. Bartola\, a zatim se preselila u isposnicu uz crkvu sv. Pavla. Tu je kasnije nastao mali samostan u kojem su neke odlične kotorske djevojke\, pod vodstvom Bogom prosvijetljene Ozane\, htjele provoditi pobožan i pokornički život. General dominikanaca Francesco Romeo dopustio im je godine 1547.\, da smiju nositi bijeli škapular\, koji je inače bio pridržan sestrama drugoga dominikanskoga reda. To je znak da je o njihovu kreposnom životu glas dopro čak i u Rim. \nU svome dragovoljnom zatvoru Ozana je provela preko 50 godina: moleći\, radeći ručni rad i čineći pokoru. U gradu su je vrlo cijenili i njoj se u molitve preporučivali. \nBlaženica je umrla na glasu svetosti 27. travnja 1565. g.\, u 72. godini života. Veličanstveni sprovod te odabrane duše vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama\, te položeno u crkvu sv. Pavla. Odmah su je počeli štovati kao sveticu\, a to se štovanje proširilo i po: Italiji\, Francuskoj\, Španjolskoj\, Njemačkoj i Nizozemskoj. Širili su ga osobito dominikanci. \nDanas se tijelo blaženice štuje u kolegijatskoj crkvi sv. Marije u Kotoru. Papa Pio XI.\, potvrdio je službeno njezino štovanje 21. prosinca 1927. g. \nU dokumentu proglašenja blaženom piše da je njezino štovanje odobreno gledajući “na naše vrijeme\, u kojem se toliko želi sjedinjenje istočnih kršćana s rimskom Crkvom”. \nIme Ozana je hebrejskog porijekla\, a znaci slava\, ili aklamacija u znak pozdrava. \nPomolimo se: Obnovi\, Gospodine\, u našim srcima ljubav prema tvojoj muci\, da po zagovoru i primjeru blažene Ozane\, djevice i pokornice\, postanemo dionici tvoje boli i slave. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. \nIzvor: bitno.net \nFoto: bitno.net \n
URL:https://www.gospastenjevecka.hr/event/gods-armor-bearer-bible-study/
CATEGORIES:All events,Svetac Dana,Upcoming
ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://www.gospastenjevecka.hr/wp-content/uploads/2016/08/ok.png
END:VEVENT
END:VCALENDAR