U nedjelju 16. ožujka u župi Uznesenja BDM – Stenjevec, održano je slavlje krštenja petog djeteta, dječaka Luke iz obitelji Marić. Svečanu svetu misu i obred krštenja predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup Zagrebački, a koncelebrirali su fra Ante Crnčević, prorektor HKS-a, preč. Vjekoslav Meštrić, župnik župe Uznesenja BDM – Stenjevec te Berislav Vrljić, trajni đakon.
Na početku misnog slavlja, predvoditelj je pozdravio sve nazočne u slavlju našega dana, dana Gospodnjega i dana Crkve.
“Pozdravljam vas u srcu onoga što jesmo, u euharistiji, u najvećemu čudu blizine Boga, vječnosti, neba i nas ljudi koji vjerujemo u preobraženje po uskrsnuću” kazao je mons. Ivan u uvodnom pozdravu.
U svojoj homiliji mons. Ivan istaknuo je kako je danas naviješteno Evanđelje po Luki, a mi krstimo Luku. Ime ‘Luka’ dolazi od latinske riječi ‘lux’, što znači ‘svjetlo’, a stari Rimljani često su koristili i inačicu imena istoga korijena: Lucius. Poznajemo cara Lucija Vera, Seneku, trojicu papa. Isto se ime koristi do danas.
Žensko ime istoga podrijetla je ‘Lucija’, i danas je također vrlo često. Ipak, nama je najpoznatiji Luka, evanđelista čiji smo evanđeoski zapis slušali.
Sveti Luka bio je, slažu se tumači, Iiječničke struke, posebno osjetljiv na ljudskost i milosrđe. Ostavio nam je predivno Evanđelje u kojemu se zrcali i njegov život, osjećaji i osjetljivosti. Zato kao niti u jednome drugom Evanđelju nalazimo pozornost prema Kristu kao Spasitelju koji dolazi k čovjeku, koji susreće čovjeka i otkriva lice svoje ljudskosti.
Jedini se od evanđelista duže zaustavlja razmatrajući Kristovo djetinjstvo, iznoseći navještaj povezan s Djevicom Marijom. Da nemamo njegovo Evanđelje, ne bismo poznavali prispodobu o dobrome Samarijancu, o izgubljenoj ovci; ne bismo susreli obraćenoga razbojnika niti se divili promjeni života carinika Zakeja; ne bismo čuli za skupinu žena koje su slijedile i brinule se za Isusa. Nedostajali bi nam važni dijelovi iz života djevojke Marije iz Nazareta koja je svojom vjerom postala vratima Kristova utjelovljenja; i ne bismo imali bisernu stranicu o dvojici sinova, o rasipniku i nezadovoljniku, te o milosrdnome ocu koji očituje lice Boga ljubavi.
Luka nas poziva da upoznamo Božji smiješak čovjeku i svijetu; dao nam je u ruke udžbenik i usadio u srce podsjetnik za vlastiti duhovni rast i za navještaj vjere drugim ljudima. Svemogući Bog je poslao svoga Sina, da bi nas vratio u zagrljaj Boga i po kršćanima gradio novi svijet milosrđa i ljubavi.
U obredu krštenja puno toga, zapravo sve geste govore o svjetlu. Nije Ii voda, prozirna i čista poput tekućega svjetla; ulje kojim pomazujemo glavu daje sjaj; krsna haljina svojom bjelinom govori zapravo o sjajnoj odjeći, a tu je i svjetlo uskrsne svijeće.
Sve nam govori o Božjoj prisutnosti, a više od svega toga – ljudi koji vjeruju u Krista i žive Kristovu dobrotu da drugi mogu reći: “Dobro nam je s njima živjeti.” Jer, često se i naša duhovnost svodi na pitanje: “Kako se ja osjećam? “Ali prvo pitanje u koje vodi kršćanska duhovnost glasi: “Kako se osjećaju ljudi koji žive sa mnom; koji mene susreću”.
Foto: Patricia Gojani
Tekst: Neven Škrlec