„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1 Sol 5, 16-18)
U subotu, 22. ožujka 2025., u našoj je župi katehezu o molitvi održala s. Ana Begić, profesorica moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavanje se temeljilo na Katekizmu Katoličke Crkve koji govori o molitvi. S. Ana je na početku kateheze izrekla definiciju koju donosi Katekizam Katoličke Crkve, a to je da je molitva dar Božji. Katekizam preuzima govor o molitvi od svete Terezije od Djeteta Isusa koja glasi: „Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi kako u kušnji tako i u radosti.“ Izvor je molitve čovjekovo srce koje postaje mjesto saveza između Boga i čovjeka. Jedino Bog može proniknuti u ljudsko srce koje je mjesto odluke, mjesto u kojem se čovjek susreće s Bogom. Bog je onaj koji neprestano zove čovjeka, traži ga. S. Ana je pružila dva primjera velikih molitelja u Starome zavjetu, a to su Abraham i Mojsije. Abraham svojom vjerom pokazuje što sve može učiniti ufanje i vjera u Boga, dok Mojsije kroz molitvu s Bogom crpi snagu za svoje poslanje. Oboje su slušali Božju riječ, te prema njoj usmjerili svoj život. Jedan od najljepših izričaja molitve u Starom zavjetu su psalmi koje svakodnevno susrećemo u službi čitanja na euharistijskom slavlju. Ipak, najveći primjer molitve nam je ostavio Isus Krist. U svim odlučujućim trenucima u životu Isus moli: prije krštenja i preobraženja, u Getsemanskom vrtu, te na križu Isus upućuje svoju molitvu Ocu: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Isus je učenicima, pa tako i nama u baštinu ostavio najljepšu molitvu, a to je Očenaš. Mi možemo nazivati Boga Ocem jer nam je On po svome Sinu, koji je postao čovjekom, objavio i jer nam to objavljuje njegov Duh. S. Ana je rekla kako iz vremena prve Crkve imamo različite molitvene obrasce, a to su: blagoslov, klanjanje, molitva prošnje, zagovorna molitva, molitva zahvaljivanja, te molitva pohvale. Blagoslov je najdublji pokret kršćanske molitve jer u njemu se Božji dar i čovjekovo prihvaćanje međusobno privlače i sjedinjuju, a klanjanje je temeljni čovjekov stav pred Bogom. Molitvom prošnje izražavamo našu svijest o odnosu s Bogom, dok je zagovorna molitva, prosidbena molitva koja nas izbliza usklađuje s Kristovom molitvom. Molitva zahvaljivanja i molitva pohvale označuju to da zahvaljivanje daje biljeg molitvi, a pohvala je oblik molitve koja najneposrednije priznaje Boga. Crkveni oci parafrazirajući Mt 7,7 sažimlju raspoloženja srce hranjena riječju Božjom u molitvi: „Tražite čitajući, i naći će razmatranjem; kucajte moleći, i otvorit će vam se promatranjem.“ Katekizam govori i o jednoj važnoj temi, a to su voditelji u molitvi. Prvi je voditelj u molitvi kršćanska obitelj, a zatim zaređeni službenici, redovnici i redovnice. Kada govori o mjestima pogodnima za molitvu, katekizam spominje kako osim crkve, svaka obitelj u svojoj kući može osmisliti molitveni kutak koji će označavati mjesto za molitvu. Katekizam također poziva osobe posvećena života da otvore vrata svojih samostana kako bi vjernici mogli sudjelovati u molitvi časoslova. Kršćanska predaja poznaje tri izražaja molitvenog života: usmenu molitvu, razmatranje i kontemplaciju ( molitvu promatranja). Usmena je molitva, molitva koja se oblikuje riječima. Razmatranje se služi mišlju, maštom, osjećajima i željom. To sabiranje nužno je da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da slijedi Krista. O kontemplaciji, sveta Terezija govori: „Unutarnja molitva, po mom mišljenju, nije ništa drugo doli prisno prijateljsko drugovanje, često zadržavanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi.“
Sestra Ana je napomenula kako je molitva milosni dar i odlučan odgovor s naše strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Čovjek moli onako kako živi, jer živi onako kako moli. S. Ana je spomenula i problem rastresenosti u molitvi. Borba molitve protiv naše tromosti i lijenosti jest borba ljubavi ponizne, pune povjerenja i postojane. Ta nam ljubav otvara srce za tri jasne i životvorne vjerske spoznaje: moliti je uvijek moguće, moliti je životna potreba i molitva i kršćanski život su neodvojivi. Na kraju kateheze s. Ana je zaključila: „U molitvi, spoznajući svoju najdublju dubinu i susrećući u njoj Boga, spoznajemo zapravo sami sebe, spoznajemo tko smo zapravo mi. Molitva prati naš život, ona je dah života koji daje smisao svakomu našem djelovanju. Molitva je stoga čin poniznosti i nesebičnosti jer molitelj, dok moli, usmjerava svoj pogled u onoga drugog. Molitva je temelj naših međuljudskih odnosa. Ona je zajednički nazivnik za one tri riječi koje su potrebne za dobar obiteljski život, kako naglašava papa Franjo u svojoj Katehezi na Općoj audijenciji (13. svibnja 2015.): molim, hvala i oprosti.
Zahvalni smo od srca s. Ani što nam je još više posvijestila važnost molitve, te nas potaknula da u svako doba molimo jer kroz molitvu rastemo i povezujemo se s Bogom.
Autor i foto: Patricia Gojani